Hrabro je nastavila:
-Ovde se veruje da vi odgajate Morag da izraste u arogantno kopile kakvo ste i sami.
On hladno reče:
-Ne postoji način na koji bih ja mogao odgajati Morag a da oni pomisle drugačije.
-Vidim da ste sasvim sigurni u to.
-Svakako da jesam.
-Da li ste pitali Morag je li i ona?
On je pogleda tako da se ona sad potpuno zbuni i postide.
Odjednom joj se učinilo da je zadnjih meseci iz nedokučivih, i, svakako, idiotskih i neosnovanih razloga posve smetnula s uma da je taj čovek ohol i arogantan. Kao da joj je neki veo spao s očiju, i iznenada je ponovo videla Angusa McIntosha onakvog kakav je, u stvari, i bio: izuzetno uobražen, neprijatan i bahat škotski plemić.
Otpljunuo je:
-Kog vraga vi o tome znate?
Ona ništa ne reče.
-Juče ste došli u ovu zemlju. Nemate ni najdalju predstavu o tome kakvi su ovde ljudi. Deli nas milion stvari: istorija, geografski položaj, mentalitet, rasa. I usuđujete se da preda mnom pametujete! Šta bi rekli da sam ja došao u vašu domovinu i počeo vam držati budalaste pridike o ratu? Oterali bi me do sto đavola, i svakako s pravom!..
-U redu. Onda oterajte i vi mene. Ponovo.
-Gospođice Petrović, nek mi je dragi bog na pomoći, ali ja zaista cenim vašu pamet i društvo. Izuzetno ste mi prijatni. Ali razlog iz kojeg sam vam pristupio nakon one drskosti s haljinom za školsku predstavu, niukoliko nije taj što sam, možda, uvideo da grešim. Ako ste zadnjih meseci živeli u ubeđenju kako ste me prosvetlili, onda vam sa žaljenjem moram reći da živite u zabludi. Naš je odnos utemeljen na Moraginoj naklonosti. Poslednji put: moja je ćerka htela da se zbliži s vama, ne ja.
Ona reče, stisnuta grla:
-Nikada mi nije palo na um da vas na bilo šta navodim. Niti sam, ikada, verovala da je tako nešto moguće. Situacija s nama dvoma vrlo je prosta: vi imate svoje mišljenje, ja svoje. Naravno da nikad nisam ni pomislila da sam u stanju da vas promenim. Ali dopustite da i dalje smatram kako bi to trebali.
-Možete da smatrate šta god hoćete, dokle god to zadržavate za sebe, gospođice Petrović.
-Svakako. Molim vas da mi oprostite.
Onda su neko vreme oboje ćutali. Rory i Morag dotrčaše do njih. Rory je vikao:
-Oh, Tanja, da li znaš da Morag ima novog Harryja Pottera na kompjuteru? Odvedi me da vidim, molim te, molim te!..
-Nikako, Rory. Moramo da se vratimo.
-Zašto? Tek smo došli!
Morag ljupko reče:
-Ali ako vas ja zamolim, gospođice?
Rory se zablene u nju.
-Ne zovi je gospođica. Samo matori ljudi jedni druge zovu tako, a Tanja je naša.
Ona reče kroz smeh:
-Hvala ti, dragi. Sad moramo da idemo.
Angus progovori:
-Ali ovaj je Harry Potter bolji od svih ostalih, zar ne, Morag?
Videla je kako je Rory obesio vilicu. Ljutito je pogledala Angusa, koji je nanovo izveo neku akrobaciju i još jednom zbacio onaj oholi gard. Činilo se da više nije gnevan. Rekao je:
-Ma koliko vas Rory voleo, gospođice Petrović, ne verujem da ste dorasli jednom Harryju Potteru.
Rory zacvili. Morag je s nadom gledala u nju.
-Oh, u redu. Ali samo sat vremena, i da si bio dobar kao nikad, Rory McGonagall.
-Hoću, Tanja!..
Odjurili su. Ona reče:
-Ovo je bilo lepo od vas, gospodine McIntosh.
-Niste me pogledali kao da sam vas ičim obradovao.
-Mislila sam lepo zbog Morag. Na čemu vam hvala.
-Nemojte da crvenim. S mojom kosom, to nije baš ugodan prizor.
Ona se nasmeši.