Kad je to poslepodne došla u Kuću, palo joj je na um: imaš li još kojeg džokera u rukavu, bože? Činilo joj se da se u zadnjih par dana sve urotilo protiv nje. Prvo Sean McNeil, onda ta strašna stvar sa Sašom… Sad joj je Morag, neobično kruta i neraspoložena Morag, govorila:
-Hajdemo gore, miss. Ne bih da smetamo tati.
Uzela ju je za ruku i povela stepeništem. Iznenađena, jer Morag je inače uvek nastojala da upriliči njen susret sa svojim ocem, ona je pitala:
-Je li tata zaposlen, dušo?
Ne okrečući se, Morag reče u pola glasa:
-Ne. Ali Eileen je ovde.
-Eileen, draga..?
Prešla je preko praga i Morag zatvori vrata. To je dete imalo najotvoreniji pogled koji je ona ikada videla. Morag vas je uvek gledala pravo u oči kad bi vam se obraćala. Međutim, sad je zurila u pod, i duge su joj trepavice titrale dok je tiho govorila:
-Ali poznajete Eileen, miss. To je ona gospođa što smo je sreli u Londonu.
Tatjana pomisli; ah, Catherine-Zeta Jones. Rekla je:
-Je li Eileen prjateljica tvog tate, dušo?
-Oh da, oni se poznaju oduvek. Jutros je došla.
Onda su neko vreme obe ćutale. Morag je još uvek gledala u pod i vrškove svojih cipelica, a Tatjana je umorno posmatrala njenu riđokosu glavu. Osećala je čudnu težinu u stomaku, kao da više nikada neće biti gladna. To tako ide…
Ali onda je odmahnula, pokušavajući od sebe oterati taj osećaj. Rekla je:
-Da li nešto nije u redu, Morag?
Glas joj je bio nežan. Morag tiho reče:
-Ja baš ne volim Eileen, miss.
-Oh? Žao mi je. Zašto ne voliš Eileen?
Morag sleže ramenima.
-Zar je neljubazna prema tebi?
-Ne baš. U stvari, mislim da je Eileen ljubaznija prema meni nego što to zaista misli.
Tatjana se namah priseti raskošne crnokose žene koja čuči pred Morag i srdačno brblja položivši joj negovane ruke na ramena… Morag je bila prepametna za svoje godine, svakako. Ali možda deca intuitivno poznaju pretvaranje i teatralnost. Ona je imala svoje mišljenje o Eileen, svakako, kao i o svim ženama koje se preko dece pokušavaju dočepati očeva. Stostruko je jače pojmila to saznanje otkad celo ostrvo veruje da je to i njen plan, i otkad se iz petnih žila trudi postići da sličnom dojmu ne podlegne i Angus McIntosh. Ali, naravno, ništa od toga nije mogla reći Morag.
Pitala je:
-Da li Eileen često dolazi?
-Oh, ne. Tata ne trpi strance u kući. Nama jako retko dolaze bilo kakvi gosti.
-Možda je ti samo ne poznaješ dobro, draga. Možda ti zato nije simpatična.
I govoreći to, bila je svesna kako ogavno laže. Morag je savršeno dobro poznavala Eileen. I zaista, dete uzdahne:
-Ali ne, miss. Ja jako dobro znam da se Eileen hoće udati za tatu. Mislim da je uvek to htela, i dok su bili mlađi.
Tatjana je opet oprezno oćutala tu izjavu. Slutila je da zalazi u neistražene i, ko zna? Možda zabranjene vode. Nikad se još s Morag nije dotakla ove teme.
Vrlo je pažljivo upitala:
-Ali ti ne bi volela da se Eileen uda za tvog tatu..?
Morag hitro podiže glavu, najzad; i pogleda u nju širom otvorenim očima, plavim kao različak. Glas joj je bio poplašen:
-Oh, ne. Možda sam vrlo zla, ali nikako ne bih volela da se Eileen uda za tatu!.. Tata nikad ne bi bio sretan s njom, miss!..
Netremice je zurila u nju, i Tatjana, s čudnom nelagodom, oseti kako je obliva rumenilo. Imala je užasno jak dojam da Moragine reči znače nešto posve konkretno. Gledala je u nju kao da nikad neće skinuti oči s njenog lica. Ona se pokuša nasmešiti:
-Ti si dugo bila sama s tatom, dušo.
-Da, znam. Ljudi ne treba da budu sami. Odrasli moraju imati nekog odraslog, kao što se i deca trebaju igrati s drugom decom.
Lice joj iznenada rasvetli onaj anđeoski osmeh.
-Tata je tako tvrdoglav, on neće da mi da za pravo. Možda nije lepo što to kažem, ali tata baš i ne voli ljude, miss. Ali čak i oni koji ne vole ljude moraju imati nekoga. Zar ne?
-Ponekad.
-Svakome neko treba. Ja bih najviše na svetu volela kad bi se tata zaljubio i oženio, jer onda više ne bi bio sam. Samo ne želim da to bude Eileen.
Smešak se istopio na njenom licu. Sad je nanovo izgledala tužna i kruta. Ponovila je:
-Ne želim da to bude Eileen. Ona nije nimalo slična vama, miss. Nikad ne priča kao vi, i njene se oči nikad ne smiju.
Dodala je, s malim nipodaštavanjem:
-I nije ni upola tako lepa.
Tatjana se nasmije.
-Zbog čega si tako utučena, Morag, u stvari? Da li misliš da se tata namerava uskoro ženiti?
To su, verovatno, bile vrlo hrabre reči u njenom životu. Morag odgovori:
-Ne baš. Ne verujem da bi tata oženio nju. Da je hteo, već bi to davno učino, zar ne? Ali opet se plašim…
Sad je izgledala zaista nesretno. Tatjana je zagrli.
-Nemoj se sekirati, dušo. Tata te puno voli, i uvek će te voleti. On nikad ne bi učino nešto što tebe povređuje. Čak i kad bi se oženio, to ništa ne bi imalo s tim koliko voli tebe.
-Znam…
-Znaš šta? Hajde da lupamo glavu oko toga ako tvoj tata odluči oženiti Eileen. Od rane brige nema naročite koristi.
Morag se malo nasmeši.
-Da, miss.
Tatjana veselo popravi nabore njene suknjice.
-Dođi da vidimo da li se Barbi probudila.
Ali kad dete otrča, ona osta gledati za njom shvatajući da je težina pri dnu njene utrobe još gorča.